Na engleskom jeziku IOU je pokrata za „I owe you”, što se na hrvatski prevodi kao „dužan/dužna sam ti” i odnosi se na neformalni dokument kojim se potvrđuje dug jedne strane prema drugoj. Dug obično uključuje novčanu vrijednost, ali može biti povezan i s drugim dobrima, kao što su fizički proizvodi ili nekretnine.
Zbog svoje neformalne prirode zadužnice obično uključuju određeni stupanj nesigurnosti i, za razliku od obveznica i mjenica, ne smatraju se pravnim prenosivim instrumentom. To znači da dužnik nema zakonsku obvezu platiti dug samo zato što je sastavio i potpisao zadužnicu.
Zadužnica može biti jednostavan komad papira ili čak usmeni dogovor između članova jedne obitelji. U nekim slučajevima poduzeća mogu upotrebljavati zadužnice i kao način neformalnog evidentiranja dugovanja, na primjer, prema drugim poduzećima ili svojim zaposlenicima.
Zadužnice su zapravo tek neobvezne bilješke koje ljudi izrađuju kako ne bi zaboravili da trebaju platiti dug s datumom u budućnosti. Ponekad uključuju imena strana (ili nazive poduzeća), vrijednost, potpis i datum izrade. Međutim, kao neformalni dokumenti, zadužnice ne sadržavaju nikakve informacije o posljedicama neplaćanja ili konkretnim datumima dospijeća.