Novčanik
Podnesak zajednice – autor: Dmitri Volhov
Kriptonovčanik je alat koji korisnicima omogućava interakciju s mrežama lanca blokova. Potrebni su kada šaljete i primate
Bitcoin i druge digitalne value. Kriptonovčanici se također mogu upotrebljavati za stvaranje novih adresa lanca blokova.
Za razliku od tradicionalnih novčanika koje upotrebljavamo u svakodnevnom životu, novčanici za kriptovalute ne pohranjuju uistinu vaša sredstva. Zapravo, vaši virtualni novčiči (ili tokeni) jednostavno su dio sustava
lanca blokova kao komadi podataka, a novčanici služe kao sredstvo pristupanja istima.
Tehnički gledano, većina kriptonovčanika može stvoriti jedan ili više parova
javnih i privatnih ključeva. Javni ključ se upotrebljava za stvaranje adresa novčanika koje su potrebne za primanje uplata. S druge strane, privatni ključevi se upotrebljavaju tijekom stvaranja digitalnih potpisa i potvrde transakcija (privatni ključevi su povjerljivi i nikada se ne smiju dijeliti ni s kime).
Postoje tri velike grupe
novčanika za kriptovalute: softverski, hardverski i
papirnati novčanici. Međutim, također se mogu definirati kao vrući ili hladni novčanici s obzirom na način na koji funkcioniraju. Vrući novčanici su oni koji su na neki način povezani s internetom te su stoga podložniji hakerskim napadima. Hladni novčanici su oni koji stvaraju ključeve bez ikakve veze s internetom, što ih čini vrlo otpornim na kibernetičke napade.
Najčešća vrsta softverskih novčanika obuhvaća mrežne, računalne i mobilne novčanike.
Mrežni novčanik: sastoji se od sučelja preglednika koje ne zahtijeva nikakvo preuzimanje niti instalaciju. Praktičniji je, ali i opasniji jer privatnim ključevima obično upravljaju treće strane.
Računalni novčanik: softver koji se može preuzeti i lokalno izvršiti. Manje praktičan od mrežnih novčanika, ali sigurniji jer se privatni ključevi pohranjuju lokalno i njima upravljaju korisnici. Računalni novčanici trebaju se upotrebljavati samo na računalima koja su čista (bez virusa ili zlonamjernog softvera).
Mobilni novčanik: slični su računalnim novčanicima, ali su osmišljeni za pametne telefone. Upotreba QR kodova čini ih prikladnom alternativom za slanje i primanje kriptovaluta.
Trust Wallet je vrijedan primjer mobilnog kriptonovčanika.
Hardverski novčanici sastoje se od fizičkih uređaja koji stvaraju i pohranjuju ključeve bez ikakve veze s internetom te kao takvi spadaju u kategoriju hladnih novčanika. Uobičajeno se ključevi stvaraju na temelju algoritama za stvaranje nasumičnih brojeva (RNG) i pohranjuju se na samom uređaju (i nigdje drugdje). Unatoč tome što su manje praktični zbog ograničene dostupnosti, hardverski novčanici smatraju se jednom od najsigurnijih alternativa za „pohranu” i upravljanje kriptovalutama. Ipak možete upotrijebiti
decentraliziranu burzu (DEX) Binance kako biste povezali svoj hardverski novčanik izravno sa sučeljem za trgovanje, a da pritom ne riskirate svoje privatne ključeve.
Papirnati novčanik sastoji se od komada papira s adresom lanca blokova i njegovim odgovarajućim privatnim ključem. Ključevi se uobičajeno ispisuju kao dugi nizovi brojeva i slova uz QR kodove, koji se mogu očitati za izvršavanje transakcija kriptovaluta. Ako se papirnati novčanici upotrebljavaju za izvanmrežno stvaranje ključeva, također se mogu smatrati hladnim novčanicima. Međutim, njihova upotreba se ne preporučuje jer imaju brojne nedostatke i predstavljaju potencijalni rizik za korisnike kojima nedostaje tehničkog znanja.